понедељак, 20. фебруар 2017.

Izlivena u recima njenog meseca

Neka te u toj vlaznoj vecnosti,
jer boljih od nas nema.
Potpuno nam je poznata ova vecnost
sto nam na korake dolazi i ne zbune nas
sva ova vlaznost udaha,
tu nas pogled u srcu prispaja,
a u voljene noci napaja,
i slobodno te s njom,
u horizonte prelivam.
Ako zelis,
tu su nase usne pred vratima proleca,
osecas li miris tek izlivene bajadere
dok probas bez straha,
sa mojim dodirima prileci.
A nase slatke ruke ponovno se slade pozudom
i uplicu se u nase zamrsene poljupce,
dok jos ljubavnim kisama slecu na nase puti,
ti zlatni leptiri uzbudjeno
i silovito kroz modricaste recne oblake ocrtavaju sne.
Voleo bi da sam tu kraj tebe,
da uposlim prste male sto su kraj tvog prelepog mora zaspale,
i u prvim priobalnim talasima nasukanim ceznjama oblivale.
Jos uvek,
izmedju neba i tvojih koraka,
u tebi plovim,
odsedam duzinom tvojih obala dodirima muskosti na tvoje
stene i strasnim talasima zauzimam crveno meke rubove
tvojih usana.
Razvukla si se pucinom svoga tela izazovno prilazes svoje
vreme olujnih strasti,
ispod malih koraka svojih hvatas moje prisustvo za sobom,
sigurno sebi vodis.
Mesecina se presvukla preko tvoje koze kroz dodire moje
zadirkuje i prostire nocni svod po zenstvenosti tvojoj,
ispod svakog okretnog plesa tvojih dodira hvatas moje vreme,
iako si tiho zaspala pokraj mene,
usnula u svom hodu sanjivih koraka,
na mojim probudjenim usnama otvorenih ko latice.


Нема коментара: