четвртак, 9. фебруар 2017.

Nasa strana ulice

Mekanom stranom ulice prodjem ni slutio nisam da stope
krenuse same kuda klize tvoji prsti, svakim dodirom tvojim
u meni drhtanje probudi.
Opijena mesecina obasipala je svoj snop svetla,
mirisno nadahnut na ramena tvoja oslikavalo je dragulje
tvojih bastina, da ih preko grudi tvojih pod rubinima
u perlice oslika.

Tvoji mekani poljupci na mom stomaku nude,
razvlace kretanje tog poljupca i od obrisa tih usana
pored mene leze.
Nad kupolom tvojih zagrljaja tvoj odsjaj strci, siris
te proplanke ko sto mesecina svoj snop svetla i nas priveze.

Ovog casa stavila si svoj nakit i pregrst dobrih melodija
sto kroz misli se razvuku, pokazujes lepotu udisaja da te
nemirnu u visine razlijem.
Te visine sto tvojom dusom prostrujim, jer zna i oseca,
u njoj je ono malo neiskvareno dete, sto od malih nogu
tebe uporno ceka.

Нема коментара: