четвртак, 23. јун 2016.

I ponovno se susrecemo u vrhovima tisine

I ponovno se susrecemo u vrhovima tisine
i samih zagrljaja, plod smo nase ljubavi
i ne rasaznajes moje dodire u tebi.
Vec pocinjes udisati kroz vlazne usne
njenih dodira i ne odustajemo od nektara
koje nase telo predaje i pod prstom probaju,
a nase usne se same predaju i kroz uzdrhtaje
samog srca se ispreplicu.
Na vrhu nasih usana, same ptice nadlecu,
jer kroz poljupce nase kusaju najvece plodove
ljubavi, razumeju tvoju mekocu dodira.
Pod malim prstima nastaje sva ceznja sto nas
preplice, i kroz nase zagrljaje krecemo ka
napred, ne stizemo do nasih obala da sakupimo
bistre kapi nasih pogleda.
Razume vreme sta znaci moja ljubav sto se proteze
vekovima za tobom, provlaci se kroz rupe sudbine
do tebe, pa cak i sami dodiri nasi ostaju ucrtani
za ponovno radjanje i iznova traganje za nama u celini.
Za moju ljubav je premalo svo zrnevlje peska u pustinji,
sve one male oaze sto krase tvoje vlazne usne su
najomiljenije, a pod kamenom lezis u hladu i u vidu
nezno sakrivene kapljice bujas u mojoj ljubavi i ne
prestajes da kroz hladovinu mojih dlanova pronadjes
svoj put do moje vecnog konacista, a ujedno da se
izlijes ko modra reka i svojim zagrljajima da poteknes
mojim krvotokom da osencis svaku moju stranu, sto za
tobom kuca i kuca.
I tek sam poceo osvajati prstima strune preko tvojih grudi,
a vec razmisljam koji je okus tvojih slatkih bradavica
i kako sutra da te ponudim smaragdnim jutrom, kada te i ove
noci kroz aurorine sablasne oluje dozivam, a ne mogu te
pronaci.
U nedogled strasti moje, ti si izgubljena svetlost moja,
iz izvora kreces i otkrivam bol patnje za nama i svakom
laticom prelepog cveca ulepsavam ti svako Bozije jutro,
dok jos mirisno pod zrelim mesecom osluskujes boju mojih
mirisa.

Нема коментара: