среда, 2. март 2016.

O dal znas

Dok sam ti prilazio u snovima tvojim,
osetih ceznju u tvome glasu, osetio
sam jos stosta sto ceznjivo se privlaci,
osecaj taj tvoj i dalje se plasi posledica
o nama, o toj leprsavoj zenstvenosti tvojoj.
O dal znas kako moje ruke umeju da ugreju
tvoju dusu, poput raspevanog jastuka izjutra.
Kada ustanes da se provuce izmigoljeno ta
tvoja misao o meni, pa sa prvim umivanjem tvoga
lica, osetis uz svaku kapljicu vlaznu moje uzdahe
usana, sasvim nezno prislonis svoje sake na
svoje ogledalo i iscrtas moje nalicje koje te i
ovog jutra nezno podmladjuje u svojim pesmama.
Voleo bih da prodjem po rukavcu zelja i lagano
zastanem po tvojim porama i u nadi da se probudis
radi nas, slivajuci uzdasima tvoga osmeha da rasaznas
svoja mastanja o meni, da izjutra pomolis se i potrazis
me i u realnom svetu, dok nezno dosaptavas po imenu mome.
Jutro nad horizontom suncokreta rasirila si svoje ruke i
pruzila si deo uvojaka tvoje prelepe baste, svugde te ima
i pod gorskim pasnjacima i pod rasutoj zenstvenosti te
ima, kako predivno rasipas svoje dodire po meni i jos
malo nastojim da ti ukradem deo tvoje duse.
Poljupci su nas opkruzili, zastali pod obodima naseg
zivota, pruzi mi celu sebe, nemoj samo odece tvoje,
nemoj reci ne, samo produzi dalje ka mojim palatama
usamljenih zdralova, poljubi me i ovog jutra, dok ne
smognem snage da te zapljusnem recima, neznog saputanja
po jastucima nasih trenutaka.
Jos nastojim da ti izmamim tvoje vreme, barem jos malo
da ti ukradem deo tvoje duse, ne nikako sve odjednom,
ne nikako brzopleto, jednostavno svakog minuta malo
po malo, dok nas zivot ovako polako tece ko velika reka
neznih a i u isti cas mirnom rukom odneseno i nastanjeno
kraj tvojih neznih ruku.

Нема коментара: