четвртак, 31. март 2016.

Secanje na tebe

Na svojim grudima posedujem boli srca svoga,
davno vreme za velikom strascu umirala je
dugo ka belim uzdasima sva svoja odusevljenja
postavljam u same vremenske niti, i poput kisa
spokojno opijam se njihovom nastajanju,
a sasvim tvoju dusu raspletem u beskonacne
zagrljaje, i tako te sigurno umotanu svojih
ruku delo sluzim i nastojim da te se setim,
svakog dana, sve dok me ne proguta i ta tama,
jer u snovima me i dalje drzis kraj sebe.
Tada, kada smo sami nas dvoje u mislima mojim,
istinitost naseg vremena je sreca bila,
a vazduh i uzdasi nasi u prvom poljupcu otvaranja
latica nasih trenutaka, i moja ljubav kao i tvoja,
neprekidno tone u mislima mojim, jer jos se setim
usana tvojih, taj zar upijam kroz secanja svoja,
dok jos gori sva ona vatra u meni, ko krv kada
krene svojim tokom koja ceka u zapaljivoj samoci
tako blizu od beznadja, i uvek sazreva miris istih
cvetova, oduvek te imam u srcu svome.
Oznacio sam sazvezdje po tvome horizontu tela ili
se prislonim u boji nasih trenutaka, tih zaljubljenih
pogleda, naglasimo posesivnost s prvim znakom naseg
susreta, ili moju dusu razlijemo po belim nitima
nasih trenutaka, nacrtamo krugove otkucaja ispod
naseg neba i u razgovoru nebeskih talasa, krenemo
u vecnim mislima mojim, voleti se vecno.
U mom bicu srce je nagovestilo druge puteve sto ga
vode tiho kroz cvrkut paunovog perja, u mom srcu odavno
namenjen je stalni povetarac tvojih uzdaha,
i sa visine suncevih zagrljaja, iz dubine nase sudbine,
izmedju vremena i strpljivosti, pod srebrnim putevima
mesecine, i u samom mom vremenu i zelje tebe zene,
postalo je jedini miris secanja, protezes se dodirima
svoga srca i ne mogu se odupreti.

Нема коментара: