недеља, 10. април 2016.

Tisina mojih prstiju

Spavas u tisini mojih prstiju,
na samom otoku milovanja,
gde umes nezno da zadjes pod srebrne pute
i sa iskrenim poljupcima duse
pokricu tvoj lik u sjaju najlepsih cvetova.
Uz malu pomoc nocnih svitaca ugrejacu ti srce,
i ponosno odbranicu te od hladnoce,
biracu sne i slabasne oblacke neba,
imas neodoljiv ukus nadolazeceg leta.
Cinis da ostanem i dalje bozanstvo u tvojim ocima
opijam se s tobom uz prve gutljaje strasti,
lagano nadolazim u beskrajnost tvojih obala,
i disem kroz tvoje nezne dodire.
Tvoje jarke usne, u tvome moru pozuda buja,
neprestano natapam svoju dusu,
i pretrazujem po nama svu reku vlaznih uzdaha.
Zagrljajima zaplices se i pod buketom nade,
i mirisna oblacis haljinu od duge.
I zubor ptica zalaze u tvoje vrtove,
uzavrelu a isto tako neznu budis nasu postelju
strastveno i ceznjivo, u sudaru zanosa,
zenstvenost tvoju, mokru i divlju
prinosim u tvoju ljubav, vecno vreme za nas.
Svaki deo tela prelivam mednim dahom nasih poljubaca,
a ti, poklanjas mi osmeh mom srcu,
i pustas mi svoje drhtavo telo.
Ispod tvoje mesecine nestajem u povetarcu tvojeg tela,
gde se sva srebrna svetlost po tvojoj zenstvenosti razlila,
neprekidno treperim na vrhu tvoga jezika i sretan sto kraj
mene lezis u tisini mojih prstiju..

Нема коментара: