среда, 6. април 2016.

Vrt strasti

Letim pokraj prelepog vrta strasti sto pod nama prostires
i poput meseceve lepote, nalazem pogledima po vlaznim obrisima,
smisljam na koji cu se nacin pribliziti i zapoceti sladiti, i
sa neznim dodirima uzimati plodove sto se mojim ocima zasladjuju,
prepustiti se vestinom beskonacnog sjaja i prepustiti se jos malo
rajskom vrtu nasih tek prostranih strasti.
Ne mogu odoleti izvorima nabujalih mirisa i jos ne mogu ti prici,
uzdahe slazem i kroz cutnju se branim, kako se u proredjenom dahu
otvaras poput neznih svilenih latica koje cu sa svojim usnama probati
u prelivenim bojama pripremljenog nektara, jer ako zakoracim pozudom
i razbudjen prosetam stazama tvojim slasnim gde me cekas poput
socno-zabranjeno voce, za sada, kojem se izdaleka divim.
Spremam se otici medju krosnjama nasih zagrljaja iako si obasjana
zadovoljstvom, kroz silinu svojih osecaja zalazim medju njihovo korenje,
nestasne ruke, nevidljivim sapatom oblikujem u beskonacne nezne ugrize
i preko dlanova stavljam mekocu tvojeg prisustva i prihvatam uspavanu
ljubav tvoju, kao mestu najsladjih nektara sto sa neubranih vrtova
nadolaze.
Lep je osecaj posetiti tvoj vrt i udisati svo to voce strastvene nade
u sebe, jos ugodnije nektare u nama osecati i pod vatrenim suncem ljubiti,
pod sjajem zvezdanog neba i nebeskih kapljica zaploviti u nase zelje
i na samom ulazu u nase carstvo uspeti rasaznati mir na nasim usnama
koje je preliveno tvojom strasnom lepotom, lepotom tvoje duse.
Svaki uzastopni drhtaj moje prisutnosti razlezu se prema nasim milovanjima
i jacinom zanosa pronalaze nase znane puteve u nasem zagrljaju,
u samom trenutku uzdizu se s poljupcima i raspletu dodirna mesta oko tvoje
zenstvenosti, sasvim nezno nastanjuje uz vrat i tisinom zalaze po
narandzinim poljima, poput tvoga tela, zapocinju plesati, pod tvojim dahom
i istovremeno tvojim srcem.
Iznova se osecam, jer ti prelivam po mirisnom telu tvome i razlivam crvene
usne jagoda i pod plavetnilom naseg neba, postajem nepresusni dah ljubavnog
pocetka, prijaju mi tvoji bokovi, sto se odigrao ples nad toplim ocima tvojim,
trepcem u prozirnom naletu izmedju usnulog sna i strasnog trenutka,
i glasove nase pretvaram u eho tek procvetalog ljubavnog vrta.

Нема коментара: