петак, 29. април 2016.

Dolinom tvojih snova

Kad u svojim dolinama snova zakoracis,
pa s prvim okusom tecne cokolade izlijes
i pod bistrinom svojih ociju,
osetis miris bistrih zagrljaja, vise i
ne trazis biserne svetlosti,
jer ipak ostajemo opijeno u prvom poljupcu,
prepoznajes dolazak mojih prstiju kroz tvoju
bujnu kosu.
Od ledja pa do najgustih delova tvojih misli
zadjem, otvaram svaku prozirnu luku u tebi
i svom silinom, a ujedno sasvim nezno,
pa s prvim uzdahom na obale tvojih neznih
otkucaja prodjem, i nebom tvoje koze prilazem
osmeh sunceve svetlosti pod treptajem usana
zakoracim u snove, a svim tvojim drhtajima i
sa zlatnom bojom suncevih struna otplesem nad
mekanim stomacicem, da drhtajima tvojim,
celom dolinom zadjem i socne pozude podelim.
Uvodim te u prve delove sna, i tiho,
zajecim mirisom povetarca i kroz okuse dobrote
prelepo mirisne cvetove pod tebi prostirem i
beskrajnim notama obraza u svakoj tvojoj liniji
sazvezdja ispletem svoje zagrljaje.
Izvijam dlanove svoje i u neznost prstiju pokrecem
kruzne talase, i oko tvoga vrata nanizem ljubavnu
perlicu, u mirne kutke tvojih pora sto udisu moje
usne, uvodim tvoje usne u svoje palate raskosnih snova.
I sa prvim poljupcima natopljenim cokoladnim okusom
ostavljam tragove pored tvojih grudi i kroz secanja
neznih prilazem kraj snova i celog sebe, da se u prvom
naletu jakih boja mojih izvora u meni pronadjes utociste
s kojim dugo zalazis po cekaonici iskrenih trenutaka,
istih onih u svojoj dolini snova.

Нема коментара: