Jedina

Kroz pesme vodim borbe,
ko ce znati,
mozda i ta silueta sa papira
sidje iz sna,
mozda ce doci satkana poput svile,
a mozda, dozvati me po imenu cednom,
ali nikad nece biti jednom.
I svaki put kada krenu teske reci
i ova kisa sto lije iz moga oka,
ne buni se sto lije i ovo jutro,
to je samo kapljica moja kada padne
na tlo, obrise sve ono sto smo bili
i nece biti reprize niti snimka,
jedino ostaje rana na srcu nasem
i jos jedna uspomena koja ce da klizi
kroz nase vreme, ne plasi se draga,
jer to je sudbina nasa.
Kroz case vina brojim dodire nase
kroz vrtloge samoce, ubracu kriske
tvoga postojanja i krenucu svojim
tokom, krenuces i ti, znam i zaborav
se nada dal je pametno da ljubav iznova
zavlada.
Voleo bi da ove noci pustim korak do tebe,
da iznova kruzim prstima svojim, po onim
istim njedrima tvojim i kroz pomicanje
odece svoje, spusticemo jos nadrazaje nase,
rastocimo i ceznju nasu.
Kroz magicna ogledala, raspustio bi tvoju
neznu kosu i u pogledu sunceve svetlosti
izustio bi jos neznije reci,
poput plime sto prkosi tvome telu
i iznova bi vlaznim uzdasima nahranio
svu ljubav tvoju.