понедељак, 26. септембар 2016.

Jutro sa ukusom jeseni

U mojim dlanovima noc jenjava
kroz bolna jutra doziva jesenjske
note nasih budjenja,
jer nema ravnice tvoga zanosa,
nema tog oblaka belog sa vrhova tvojih
zanosnih pogleda iako se spustis
nemirnom plamenom pticom,
kakvim znacenjem da te ocekujem pod
palubom nasih zagrljaja.
Uzdahom vlaznog tela ulazis mi u sne
i sve mi se cini da crvenim laticama
svojih usana prodires, divlje,
sta ja mogu znati u tvojim tokovima
misli.
Kako u dahu sna, glasno zoves me po imenu
nasih zagrljenih plamenova,
neobicno je toplo to jezero oko tvoga srca,
gore su talasi koji nastanjuju nase plavetnilo
rastu neznim nitima do modrih tresanja
oseca se onaj vapaj za nama, o silo bozija,
na njih me tvoj osmeh mudrog htenja zovu i
jos me pokriva vrelina tvog tela iako te
sanjam, a jos sam budan, 
ti ptico moja plamenih strasti.
Jos se pod tvojim mostom sakupljaju male kapi
koje nad tvojim telom teku, ti moji prsti
oslikavaju sva ona cvetna polja gde tvoja dusa
kuca za tebe i mene..

Нема коментара: