четвртак, 15. септембар 2016.

Razliveni nad pucinom od uzdaha

Pocepaj tu haljinu svoje ludosti i strasti
obucimo se veceras u greh i pozudu
krenimo ka slastima nasih uzdaha,
da popricamo s nasim telima.
Ti nastojis da pridjes kao ratnica
iz sebe raspustas mirisne nektare strasti,
divlje oblizujem se, drhtavo i sneno,
vristis kroz reke satkane od ljubavi.
Umorices se nocas usred mojih zagrljaja,
u sobi prepunoj zajednickih zelja
umorices se dok jos kaplju nase prozirne
kapi sa nasih tela.
Poludela si udasima u vrtlogu neiscrpne pozude,
pascu ti na tvoje grudi, omamljen tvojim
mirisima..

Probodi mi moju bol u grudima, rani me ovu noc
nek potece to curenje tvojih usana,
ni ludosti kraju, samo dodji do uzvisenosti.
Razlij se po meni kao kod potoka planinskih,
izlij jos cemernih usana svojih onih omamljenih,
gde si nestala usnama iako je ova kap sto tece
sa mog cela, probudila tvoje vristavce u tebi.
Jos goris iako si se tek svukla na postelji od
greha, pogled ti pretvara ovu tamu u noc.
Dok ti sapatom omamljujem tvoje ravnice, ti,
sleti na moja kolena i razlij svoju kosu kao
satkane zagrljaje, ugasimo ovu zedj za nama.
Toplinom svoga daha cuvacu tvoje umorne snove,
obaviti ih strastvenim vecerima i razmahati sav
taj pjev sa usana tvojih..

Uzmi me, ne odlazi kroz ove veceri u ovom
nasem bunilu, spotakni se od nase uzavrele
ceznje, kao ona plamteca svetiljka u noci.
Raspusti svoje misli da odu, neka pricaju sta
im je zelja, znas i osecas, sta nama treba.
Svakog jutra me probude tvoje reci, iako su mi
nerazumljive kroz silnu krosnju dodju i zajedno
kroz ravnice zapevamo.
Tada niz bradu, melodija potece i horizontom se
razvuku.
U tvom osmehu, sto kroz krosnje tvojih uspinjanja
sa izvora lagano teku, ispletu onaj isti venac od
mojih poljubaca, pa u mislima sa tobom lezu..

Dogodi nam se tako, ne bas iznenada, desi se da
meseceva ladja izroni iz zvezdanog roja, te iz
tog okvira mora, kraj tvojih izvora misli, sustignes
mirisom jutarnjim.
Pristajem da nezno obuhvatim ti grudi, i sasvim tiho
tvoju dusu na pucine njene, pa te mekim dodirima kroz
usnulu zavedem i medju nogama svu paucinu rasklonim.
Sedela si u tom smeru zanosnih struna koja je obitavala
nase prisustvo, ne prestajem, jer mi trebas, iz daha
u dah me zoves i ja kao razjarena zver laganim stopama
prstiju zalazim po udobnosti nase vlazne postelje.
Spremio sam u tvoju dusu svu svoju emociju, privio sam
sebe uz tvoja bedra, uz drhtaje tvoje vodim te k sebi
gde moje seme tvoj topli tok prati, jer je tvojoj
prisutnosti izvor slasti.
Tu gde sanjas u ovo vreme sto nas zavede, gledam tvoje
stidljivo telo, kroz ljubavi smo prosli, sve smo dobili
sto tiho sazreva u nasim pogledima..

Нема коментара: