четвртак, 8. септембар 2016.

Na samom vrhu tvojih usana

Na samom vrhu tvojih usana
tvoje usne ispustaju pjev
iako su sretne na povetarcu
uzdaha, jednostavnom molitvom
sapucu ljubavne vatre i promrmljaju
tihe male naslage, jer poljupci
oduvek su znali okusiti mekocu
nasih dodira.

Na samom vrhu tvojih vrelih usana
nase emocije se presvlace,
neposlusnih misli i otmeno ususkani,
kao sunceva kosa tvoja u tvojem osmehu
razvlace.
Razumeju onaj mali sapat, kad ih dodirnem
vlaznosti svojih usana i s kakvom tvojom
lepotom razlazu se.

Na samom vrhu tvojih usana
u tisini mirisnih zagrljaja,
plod se jos ne vidi od uzarenosti
naseg jezika, i probamo sve njene udahe.
Pocinjes uzdisati s vremenom, kroz same niti
mojih dodira, nemoj odustajati od voca,
koje nase telo potiskuje.
A nase usne su samo tu da se kroz srca
nalaze, dok jos koracas vlaznim dodirima
svojih pogleda.

Sunce se skrilo u kosu tvoju i u zrnu malih
misli ispisuje moje ime, i kroz vetrove tvojih
uzdaha ceznjivo se krece, ono otplese ples s
tvojim usnama.
Uzmimo predah i predlazem dusi toj sto se kraj
mene izlilo da se usudi pomisliti na ukradeno
vreme nase, da zajedno podjemo k tebi.
Otkako sam ti video mesecev ples na mostu
starih ljubavi, u kojem smo poprimili odsjaj
zvezda, sam svemir nas je obgrlio s zagrljajima
strastvenim.
Nadgledam putanju tvoje sunceve kose,
vec s prvim stopama nasih dodira slivamo se
poput potoka tvojih poljubaca, uz tebe,
s tobom i u tebi, ko poput sna, sto vodis jacim
zanosima vetrova tvojih uzdaha.

U zanosu tek prepustam osvajanju s mojim vlaznim
jezikom pored toplih tvojih grudi,
vec razmisljam sa cime sutradan da te ponudim
kako da se razlijes na putu ostanka, dok jos u nama
se ta nit razvuce s kojom utones u svoj velicanstveni
mir.

Na samom vrhu tvojih usana tu gde se sunce razgalamilo
ispod svih onih krosnji od tvoje kose, nastoji da
rascveta pupoljke osmeha, kruzi svom silinom kroz
pohotne poljupce, ne, ne osvrce se, ide k meni u moj
zagrljaj.
Otkrio sam uzrok, ti si onaj mrak ka mojoj svetlosti,
u ranim jutarnjim satima sazrevas, dok ispod stepenica
nebeskih, mirisnim kretanjima rosom posecujes me,
u neznim obrisima stvaras horizonte naseg spajanja.

Нема коментара: