среда, 7. септембар 2016.

Kroz pukotine budnih snova

Kad niz korena svoje vlasi izlije se svaka misao
izjedrim slatkim zanosima osmeha i krenem te
grliti najsvezijim jutarnjim poljupcima,
pristati na sve nase dodire koji su u toku vedre
noci i primakni onaj oblik sa kapima tvojih zavezanih
ceznji.


Kada se tvoj okean uzdaha zalije od moje obale,
pa te svojim telom primaknem k sebi i kao svoje zrnevlje
obaspem, svaka ce se pora u tebi neprestano zatreperiti.
Ti ces nastojati i kroz jake sapate tisine nestati kroz
onu istu izmaglicu nasih zanosnih ruku i ko rasenjena
svetlost, odjekivati kroz moju dusu.


Toliko osvojenih budnih snova u osnovi su samo tvoji jaci
talasi, tvoje bozanstvene boje koze ce po meni razliti se,
a moja boja tela, ustvari, moje zrnevlje sa obala s tobom
i u tebi razneziti.


Ne racunamo sto prolazi ovo vreme, a kamoli sto prodjose i
ovo razdoblje samoce, lezacemo obavijeni prozirnim nitima
svakodnevnice, jedni ka drugim uzrasti, jer jedino nam to
ostaje.


Jedino ce mesec biti prisutan u nasem sazrevanju, pomalom
opijanju nasih uzdaha.


U pozamasnoj lepoti rasticemo i kroz odraze mirisljavih
cvetnih vrtova u dolini zanosa dogadjaja, s prvim poljupcem
proleca cemo sunce osveziti dobrim ukusom nasih zagrljaja.
Nije vazno sto cemo tada biti u zanosu raskrsca, niti oslusnuti
zov podrhtavanja nasih dveju dusa.


Zvezde i nebo ce carobnim svojim kracima naglasiti dolazak
vecitih suparnika, a tvoji bogati usevi, donece sve moje
izvore, a moje biserne kapljice ce orositi dobre, stare i
vec znane vrtove tvoje duse.


Kad budes osetila uz rano zoru moje srce, kako nad talasima
jedri ka tvojim grudima, a moji vlazni prsti, okretni kao
nalik vatrenim stihijama sto su plovile po tvojim nestasnim
mislima.


U tim talasima nase ljubavi, primakni se nasem realnom snu
i zagrljeni nek se sklupcamo u vrelini nasih iskrenih
poljubaca, draga moja.

Нема коментара: