четвртак, 29. септембар 2016.

Ostani, ostani

Ostani, ostani
i shvati moje
snove sto odlaze,
nemoj samo otici
od nasih susreta
tu gde zastane
tu dobro reci
svoje namere.

Iznova si stigla
krhka kroz
vreline poljubaca
i sa svojim
umiljatim dodirima,
nekako slucajno
razbuktavas.

Krijem suze
u posteljoj beloj
posutoj trnovitim
stazama zivota naseg,
izrezbarenoj slici
nasih lica
otkako me
tvoja ruka dotakla,
suza se sakrila.

Otmes mi reci
sa usana neznih,
sasvim tiho hodas
po mojim usnama
pod grimiznim suncem,
sladis svoju zelju
za mnom.

U boji plave
vatre sustizes,
kroz one plodove
nepreglednih ravnica
sustizes kraj istih
onih jablana,
gde sumnje
otpadaju u prvim
znacima nasih dodira.

Pod mesecom mesto uzmi,
svaki pedalj mojih
udaha i ne ocekuj
da skines me celog,
pocepaj me do gole koze
samo da prodres do sustine
svoje.

Tiha si u boji milovanja
poput lista sto mojim
dlanovima plovi,
tihim usnama pridji
i ka meni vodi,
kad se kap kise prebaci
u sapat,
sasvim tiho u strastvene
noci vodim dok svoje
iskrene zelje prostires
po meni.

Usla si u postelju svoju
prebacila na sebe ruku
moju,
tiho sapnula preko latice
svojih usana i laganim
stopama svojih prstiju
zasla u moje carstvo snova.

U dubini otkucaja tvojih
leptirova kroz talase
tamnih noci,
ulepsala si svoje poljupce
nad parkovima boje aurorinih
bozanstvenih moci.

Nocas sam ti verni pratilac
zagrliti me nocas je nedostizno
u bistrim tokovima tvojih
zagrljaja,
uroni u mene kroz srebrne
staze iz koje pijes moje
guste ljubavne sokove.

Нема коментара: