понедељак, 30. мај 2016.

Nedoreceno

Vestina nasih osecaja poprimi boju nasih neznih dodira
i nista nam ne treba sem prilagoditi vremenskom cekanju,
svako disanje otplese svoj korak, pomalo setno i iznova
otplese svoj korak pri samom dodiru nasih vlaznih usana.
Sta smo pre bili, pisace istoriju za bolja jutra i svako
sunce sto izadje pisace memoare naseg srca i nikad nece
moci doznati sta se krije u zlatnim dubinama nasih bica,
znace da smo kroz nase vreme ostali izliveni pod duginim
bojama nade, sasvim polako sazreli u prelepe boje ljubavi.
I znamo da boja suncokreta zasija u nasim bljestavim ocima
onako divljacki vodjenim ljubavnim tokovima, samo se u strahu
da ne pokleknes izvuce i utihne u jake reci, znam,
ostaju samo jake reci dok izvuces hrabrost na kraju svog zivota.
Sve to radim iz ljubavi, svako slovo sto ti prostirem po platnu
tvojih dlanova, neces odustati od nase ljubavi, pa cak iako ne
mogu bez tvojih uzdaha i vecno sam ti zahvalan sto isklijas u
meni, osecam to jarko sunce sto zatamni i priseca se mog nemirnog
sna, sto umeju opiti onaj mladi mesec sto luta do tvoga praga
ispred tvojih ociju, ali se jos ne dam, ostale su jos tvoje jake
reci nedorecene.
Prepoznajem reci tvojih podrhtaja, bas isto kada se sam mesec
optrci oko tvojeg tela i naznatno pogledom prepusti se vodenim
talasima i pusti jos malo svica da trepere svojim svetlom iako
ti nisi tu, pokraj njega, zna on dobro u dusi svojoj da slabo
ima hrabrih medju ovim svetom da ga ugledaju dok se kupa u
priobalnim tokovima, pokraj moje duse.
Skoro svake veceri, zadjem i laganim stopama mladog meseca
prosetam po horizontu tvoga tela, ne zastajkujem u vidu aurorinih
razlivenih koraka, nego se izlijem dublje ispod koze tvoje tu gde
smo oboje bili zalazili pod velikim hladom, tvog neumornog sna.
Kad se kroz stope umorim, kroz pore tvoje rasirim odjek tisine,
najsladjim kapima tvojih bludi rastocim jos malo ruke svoje i ne dam
na sebe nego sve dublje ulazim u tebe da svaku paucinu cekanja ne
skinem da kada se probudis ranom zorom iz tvojih ociju ostanu slike
nasih raznolikih pejzaza snova.
Zato ne opiri se nadolazecoj plimi nasih zelja, nego vec svuci svoju
spavacicu zelja i rasklonimo zajedno nase slutnje da bi pokraj
naseg mladog meseca uzivali i opili se slatkim nadanjima.

Нема коментара: