понедељак, 1. август 2016.

Cupava

Znam da me ima u tvojim otkucajima, znam,
i osecam da nesto te muci kad prosaputas
kroz tvoje oci, osmehom promenis temu i
u skoku usana, raspletes duboko znacenje
tvojih davnih zelja.
Da te u zagrljaj presvucem niz zvezdane korake,
dolijem jos magicnog praha,
u skladu tvojih mesecevih noci,
priljubim se uz boju tvoga neznog karmina.
Pokraj reke bila si obucena u haljinu
boje aurorinih noci, jos onako sa cupavom kosom
razlila si poglede duse u bistrini mesecevih reka.
Ta haljina sto se vukla kroz noc,
preko zelenog tepiha sto si koracala bosa,
a u rukama, sandale morskih boja, onako,
zakovane i upecatljivo doterane za nastup u
prelepim bojama tvoje sakrivene ljubavi.
Dok jos nisi prisla, prosaputao sam kroz tvoju
kosu, proredjao sam uzdahe zeljne tvojih prstiju.
Dal znas, da u ovoj noci spustam ovaj roj zvezda
za tebe, i ne pomicem se sa tvojih stopa, ne dam
se.
Ostavljam tragove svojih usana, kraj tvojih,
cisto da znas kome pripadas u svom zivotu.
Prepusti se mojim rukama da oblikuju tvoje telo,
kreni ka nasim oblicima nebeskim, kroz te visine
dodji, jer mesec je voajer u ovoj noci,
a rajske ptice uzdizu se pored tebe,
svakim uzdrhtajem donosis nasem zvezdanom nebu srecu.
Cupava moja, presvuci svoje telo u zrelu noc nasu,
dok mirisnu snagu moju u sebi primi,
kroz radjanje uzdaha sa pokretima pridji,
tamo uz uspavanku prilezi, sa bokovima prisloni.
U tom hodu pronasao sam nebeske niti tvojih slatkih
pozuda, dopusti svome zivotu da krenes u moj srebrni
dah lezi, ljubi moje bice, potvrdi svoje misli
u ovoj noci, kreni cupavo moje, ka zasluzenoj sreci.

Нема коментара: