недеља, 3. јануар 2016.

Nocna zakuska

Nocna vrelina jezika prati nase uzdahe koze,
i pored drhtave beline tvojih usana ponovno
unutar mraka zelimo nasa spojena tela, pa uz
pomoc vlazne postelje prelazimo na tisinu nasu.
Noc je carobna za oboje i tek nadoraslim
bradavicama koje zure u moje oci,
podsticu me da ih zagrizem jos jace.
Ta noc, natopljena nasim vatrenim znojem,
priznajem, savrsena noc, ova noc ko rukom
odnesena pod belinom naseg carsava,
obgrljene ruke tvoje, parale su moje telo
neznom notom strasti,
oblikovajuci za jos ubiranja tvojih plodova.
I odvedoh te na recnu stranu tu u cosku kreveta
posavijenih kolena si uzivala u slascu mednih
sokova, cascavala si se nebrojano puta i po koji
zna put, osecala si se na medne strasti nase.
Oblacis haljinu boje mojih usana, a tvoje oci
zavezala si pod mojim obrucem mastanja i tvoje
oci ponocno uspavljuju dahom kao parfem pozude,
Zagrlicu sve tvoje misli, barem da usne premazem
tvojim snenim osmehom, i u kosu da raspletem nezne
dodire svoje, da na trenutak nase slabosti iskoracimo
jos jedared u neprekidan niz zagrljaja,
cekam da me tvoje golo telo obuzme skroz ka tvojim
ekstazama prozdrljivosti.

Нема коментара: