четвртак, 28. јануар 2016.

Prvi susret

Cula si o meni dok si jos spavala prekrivena mesecinom,
ali daleko si bila u svojim snovima,
nismo bili toliku blizu svojih zagrljaja,
uzdisali smo nad zelenim tepihom ukrasenim prelepim
bojama tvoje velicanstvene duse,
samo smo nagovestavali mirise tvoga dolaska i slatkim
ukusom daha, doletela si do mojih usana i razbudila
ceznju u nama samima.
Sada smo tu, malena, zeleni tepih pod nama pruza
nase zrele godine, nezno i umiljato, preko tvojih
nenaspavanih noci ispustajuci vapaj zamnom.
A one noci, kada si prisla okupana recima,
u toj javi, osetila si obrise mojih dubokih emocija
kao povetarac slazem nezne zagrljaje preko tvojih
rumenih obraza i ne dopustam odsutnost moju jer plodovi
nase tihih uzdaha zaljubljenosti, pomalo sebicno od mene.
Krenuo sam do tvojih ociju slobodno u beskrajnoj noci
spustati zvezde padalice niz nevidljivu strunu oslikavati
umorno sunce sto prepusta neznom uzdahu da odleti u moje
palate nekadasnjih trenutaka, prisloni se uz mene i ove
noci, prepusti se jasno neznim usnama, raspusti kosu da
padne preko tvojih neznih ledja tamo gde su moji prsti prosli.
Imaju pravo sto su nase vlazne kapi nekuda krenule u vlazne
pohode jer dodirnuta mekocom tvojih usana, tihim jezikom zboris,
i zato me u zagrljaju nadanja ima, kao dva nerazdvojna srca
kroz telo zubore, katkad se napnu da prodje varnica jos vece ljubavi.
Pokrij se, malena, ovom mesecinom docaracu tvoje misli,
zaputimo se na sanjive horizonte tamo gde se ponosno sunce stapa
zajedno s mesecom, poput rumenih poljubaca odigranih pod nasim
rubovima, tek zagrizene strasti.

Нема коментара: