понедељак, 15. фебруар 2016.

Casica pozude

Kotrljajuci po tvojim bedemima
vrhom jezika skliznuh niz zidine
tvoga tela, pokazivajuci spretnost
jezika i zalazeci pod zidine tvojih
palata i zauzimajuci svaku poru
tvoga postojenja, pomalo gubeci se
u vrtlogu ljubavnog cina, pozelih
svaki deo tvog svrsetka u svojim
ustima.
Osecalo se po sobnom vazduhu,
krici uzbudjenja i najdubljeg
zavrsetka, osetilo se cak i opojnost
moja, da osetimo svaki stub pohotnosti,
a ti draga moja, stresla si svoje
kapljice po meni i predala se u
ekstazi robinje pred uzivanje.
S prvim poljupcem spustio sam usne
nanize, osetila se i kopca koja se
skinula neretkom paznje svukla si
se gola i spazila mene, u tami nase
sobe i pruzila svoje vreme k meni
i spustila zov ljudski, barem po meni
onako saliveno i istrikano samo za
nase postojanje.
Nudim ti svoje pasnjake natopljene
suncevom dobrotom i zelja mi je
zagrliti tvoje bice u tisini usana
da preslikavam svoje misli po pucini
tvoje zenstvenosti.

Нема коментара: