уторак, 2. фебруар 2016.

Obala moja

Ljubavnim obalama te sledim,
ko talas zapljuskujem tvoje telo
i znam da si vrela obala
po kojem kopnu zapljuskujem talasima.
Docekujes me i sapatom
nabreklih bradavica umirujes moje usne,
a njihovim sjajem,
iznad nebesko plavetnila osecam uzavrele ceznje.
Nemoj nikada ispracati,
jer uvek cu ti dolaziti i svoje plave talase
na tvoje obale zapljuskivati,
zato te i zelim zauvek da mi na moje telo odmoris,
vec u prvom svetlu mojih ociju, cvrkutom prelepih
poljubaca uroni u moje nebesko plavetnilo i saraj
mojom dusom..

Voleo bi da zaspim na tvojim rukama i rukama
dodirnem tvoje obale i zanosno privucem svojim
bisernim ponorima, jer kroz poljubac vlazni kroz
tebe se budim.
Ne zelim daleko od tebe, vec ka tebi uzdahe da nanizem
a u mojoj dusi i od tvog srca izgraditi nebeski vez.
U takvoj sreci tvojih usana ispuniti neme dodire
i zivom vatrom u tebi proci.
Ti si moja mala obala, prepuna neznog peska,
i kada te pogledom nahrani moja misao iz
srca stvara slatke osecaje.
Nemoj nikada se plasiti da cu otici,
jer nikada talas bez obale ne odlazi i na kraju
uvek se vrati u tisini tvoga bica, poput zore
sto konacno ljubi noci.
A noc, ona ce me ka tebi privuci, sa tobom dovesce
i sapat, tek nadoraslih ceznji i nikad nece otici.

Нема коментара: