понедељак, 15. фебруар 2016.

Mislim o tebi dok te sanjam

Sanjam, kako po mom telu urezujes svoje strasti,
opojnom bojom sna divljas po mojoj muskosti
poput neprocenjivog mirisa zalazis dublje na mene
i u cvetnom mirisu samog pupoljka trazis savrsenstvo
mog postojanja i kroz nas cvet izrastas u prelepu zenu.
Svojim usnama protezes se poput krosnji zagrljaja,
kroz nebeske tisine, iz moje duse citas moje ljubavne
notna slova.
Nudim ti samo sebe i vreme koje tek treba da se zgodi
a ti tako osecajna pridji k meni i pristani uz obale
mira i zasadimo cvetna polja nade, da kad procvetaju
rodice se jos veca nada u kojom tvoje vreme spava i
ne boj se sledeceg trena, tiho klizis kroz srce moje
i njegovim otkucajima dozivas me u svakoj noci.
U tebi, ljubavi moja jedina, vise cu zalaziti pod
carobnim slastima se sladiti ispod cebeta zelja
utopiti glasove svoje u tom trenutku okupati
sve svoje reci, koje su znale krisom ispisivati
magicne uvale.
Pratim tvoje drhtanje tela, komesas se i stenjes
bez obzira mesec je otklonio roletnu i spustio se
nize od svojih oblaka da proviri, sta rade njihovi
podanici, dok se mi sami medjusobno uzimamo i oduzimamo
pod pucinom nerazdvojnih zelja.
I mesto u tvom bicu prilazu jos veci napor pod kapljicama
nasih ceznji, zeljni su tvojih obrisa neznih latica sto
umeju da obrisu kapi sa tvojih usana, navlacuci vlazna
odela pod rubovima nasih mastanja.
I ponovno nastojim da dohvatim svaku grancicu tvoga razuma
i te nepresusne izvore osecanja, istkano samo za tebe,
pogledom pratim drhtaje tvojih usana, kako se nemo
privlacis mojim bradavicama, necujno odzvanjajuci
ugriz pozude i kroz tvoje dodire osecam tvoje potrebe
zamnom koje se zalazu za jos vise nas.

Нема коментара: