понедељак, 22. фебруар 2016.

Ljubicasta haljina

Sjajis ispod potoka zagrljaja i tihom vedrinom glasa
potajno namigujes osmehom, izlazis iz hoda zene,
prilazis mi duzinom duse.
Pohotno izmamljujes moje poglede i neprestano opijas
me svojim najsladjim usnama, smatram te krivcom
sto me natera na sve one bludne radnje ispod nasih
krosnji.
Ko vetar si znala milovati sve nase proplanke zauzimajuci
meke dodire mojih prepona u nadi da ce poteci tek nova
lavina strasti, u modroj zori, ostadoh opijen za tvojom
lepotom prelepih buketa tvojih nogu.
Skinula si mantil ceznjive strune i prisela kraj mene
i pocela slagati i redjati uzdahe, lagano nastojati
da prozimas svaku kapljicu mojih usana, ostadoh zatecen
nad tvojim telom pod valovima nase, tek otkopcanih pozuda.
Neprestano igrajuci se u mislima sa tobom, pomalo navalentno
s moje strane, sto tek krenuh da te skidam pogledom, pomalo
tromo sto te izljubih vlazno i po dveju vec iole zrelih buketa
bradavica.
Znam ostace crvene preko cele noci, u nadi, da ce se i dalje
poigrati s mojim nestasnim jezikom, nagnem se usnama da s jezikom
lakse predjem tek ovlazene stazice slasti onako sakupljajuci
tek prve mrvice starih kapljica nasih umivanja pred jutarnjom
posteljom.
Osecao se predah jutarnji dok si tek razbudjeno sakupljala
zrnevlje svojih pobeda, navlacuci jakih ljubicastih boja haljine
po rubovima pomalo pocepanih carapica, s osmehom doterala sebe
i odjedared nestala u svom oblaku mastanja i iole tvojih prastanja.
Umela si proci svojim prstima kroz kosu, produbiti svaki red tvoje
kose i nastojati da docaras svoje prisustvo neprekidnom uzdahu
pri samom poljupcu nezasicenih usana, a opet si bila naklonjena
ka mojoj strani kreveta, polako i umereno prozboriti neznim dohvatom
tek probudjenim vlaznim ustima, koje su i dalje bile gladne mojih
narandzinih boja po vec izljubljenih delova koze, a zelela si jos
mene, iako si morala na put do tvog nesvakidasnjeg zivotnog posla.
Stapalo se u vazduhu na tvoje nesmotrene pokrete a s ramena pogled
se satirao do mene, u nadi, da te vidim i sledece veceri pod obiljem
strasti i uzivamo u kusanju tek nagrizlih pozuda, pod pocepanim
carapicama i vrelini jezika tu kraj tvog tek pomalo uspavanog
stomaka.

Нема коментара: