петак, 12. фебруар 2016.

U zagrljaju srca

Svako ima ime za pesmu i svako ima reci,
a ja imam tebe u mojim tokovima misli,
svakog slova opkruzujes mojim vrhovima
pora i sladis se ocima nezno-sretnim
da se svakog jutra pijano razbudim.
A jutarnje sunce nudi obline nezne
da se i ti sneno pocnes napinjati
ka mojim izvorima, pocnes ludom glavom
zaroniti u medjunozje i prozboris
najsladjim jezikom iskrenosti i
opet me vodis kroz horizonte neznosti
a pospanost se nasa na kvarno vrati
i rukopisom ljubavi pretvaramo u
slatke iskrene bukete, tek probudjenih
poljubaca.
U tvome osmehu je muzika moga zivota
kroz vetrove nezne u moju dusu struje
i budim te tisinom lastavica dok njihova
krila sapatom dozivaju nase smele dogadjaje.
Zato me povedi u iskrene postelje prepune
maste i prosipajmo tek ovlaz latice srece,
pomalo zastanimo na tek nadoraslim bradavicama
cvrstim, gricnimo jos poveci uzitak u nama
i plodimo ljubav cele noci, dok nam se nasa bica
neumorno u zagrljaju sklapaju pod jednu nit
naseg vodjenja ljubavi..

Нема коментара: