Opet se tebi nadam..
da sacuvam i ovo malo bistrine,
te rajske ptice opciniti tvojom lepotom,
ponovno otici tamo gde moja dusa stanuje..
bas tu u tom gradskom velebitu..
pod aurorskim nebom izmaglice..
Hodam i brojim svoje duboke korake tako setne i izgubljene
volio sam i ja voleti i zeleti svaku pomisao ljudskosti
zeleo sam te reci ukrojiti i sa nebom se sastati
potvrdjivao sam svaku zrnevlje vremena
pod skute bacao,
sve one idile
svacije zamke cistio i opet se tebi sretan vracao..
Ko lopov prilazim,
kradem ponovno bogu dane
i opet cu pustiti tebi molitvu,
kad sam toliko osramljen
da ne mogu prici k'tebi..
U mojoj dusi ima jos ljubavi,
one tecne i one smele sto ipak se daju
ko ranom mrazu,
sto zna biti mladolikog pjeva
a opet u prvi znak proleca izgubljen u jecaju.
Нема коментара:
Постави коментар