субота, 7. новембар 2015.

Tamno-zlatna jesen



Lagano se budi, polako pusta svoje nevidljive krake
bez obzira sto nisu sve jake, opet ce pustiti
te tuzne i malo sebicne note, ulazeci kroz tisine danasnjice
obilazeci sve trenutke lepote nasih divljenja.
Otpuzace do najvecih pogleda nasih ogleda
bez trunke nasih grehova, pustice i do nas te sebicne note
ulazeci u najdublje senke proslosti, zauzimajuci svaki oblik nasih uspomena.
Ponovno upecatljivo tamno-zlatnog lisca na ostroj kosavi,

domaci se nasih prozora i ogledati proslost nasih jedinstvenih trenutaka
necijih mladosti utapkano u boje modrih, vrlo retko voljenih dusa..
Mozda necijih svakodnevnih setnji oseti ce..tu tisinu medju ljudima
taj vremenski jaz koji deli nase hirove, popracene ostrim pogledima
sve to nebrojano odjuriti do starih krovova u potrazi za necim
vedrijim, pomalo setnim..uzivati u svakodnevnici obicnih ljudi.

Katkad ce pustiti i kapljice kise,
da sapere sve pore od njegovog pustanja tih setnih valova,
prodirajuci u duse zaljubljenih, pustice po koju ponovno kapljicu.
Da namiri sve te izgubljene duse, pod porazom izgubljenih vrednosti
njihovog spokoja..katkad ce zastati da zadirkuje golubove.
Oplemiti nase trotare i udisati s'prvim jutarnjim hladnim povetarcem
u neretkoj paznji spoznati recne obale, udarajuci britkim udarcima modrih talasa
sasvim lagano prostrujiti zakasnelim cvetnim pasnjacima..
Laganim strujnim smerom krenuti ka vecitoj borbi,
izmedju hladne studeni, prvim mrazom a katkad zastati
u necijoj dusi, zaustavljajuci nekadasnje valove iskrenih ljubavi
iznova ce procesljati, da nekom nije ostavio u necijim mislima iskonske lepote..

jesenjski nota i sa vrlo malo prozirnih kapljica svoga vremena.

Нема коментара: