четвртак, 19. новембар 2015.

U dvoje

Jos uvek trazis tu smisao u sebi, bezbrizno prihvatajuci moje iscekivanje
makar malo da naslutis sta ti prozborim kroz moje slovo, barem da mozes
osetiti kako moje srce, tuznim notama zivota cvili, da preduhitris
svaki trzaj, umes li to, zelis li mene, barem kroz ove noci, ja bdim
nad tobom a znaj jedino i ove noci cuvam te od losih snova.
Katkad umes da se trgnes, rastreses svoje misli i snove, po mojim
skutima i nezno uplovis sa zagrljajem, dok tvoja svilena kosa
sara po mojim plecima, urezujuci svoje tajne pod okrivljem moje
velicanstvene duse, a opet iscekuje tvoje jutarnje poljupce
po mojoj muskosti, osecas li kako te moje srce zove, osecas li
i ove noci, da se sladim kad god ja hocu, barem da mogu i ovaj
trenutak prepustiti snovima, samo da budem kraj tvoje zenstvenosti
barem jos malo i veruj mi..

Ne mogu vise da te lazem jer od prve noci osecam sve sto je tvoje
obrisi suze maleno moje, podaj mi svoje snove, zakoraci smelo
bas tu podlugovima mojeg parceta raja, uzmi me i povedi nas u
zajednicke snove.
Volim tvoje klasje sto treperi pod opojnim brezuljcima tvoga tela
znaj jedino moje, tu sam sakupljao bisere tvoje, nisam vest da
ukradem dodire tvoje, samo znam da prepustim uzdahu mome barem
jos malo, pre nego sto legnemo u dvoje iako mislis da bes je jos
tu nemoj biti ljuta na svog cuvara, mozda ipak i on voli.
Suzdrzi se da ga pogledas uz kafu, bice lakse za oboje iako sam
znao reci ti sve reci moje, moja dusa je utapkana veceras u nebo
tvoje.
Oslikavace sve purpurne reke da ublazi tvoju nepoverljivost, samo
jos ove noci, ne brini se za nas dvoje, podaj mi ljubav tvoju, jer
ipak za ljubav potrebno je dvoje i mislis da nisam vredan za to
pogledaj gore, plakace nebo sto je srce tvoje, pozelelo jos moje
duse, jos, i jos za dvoje..

Sanjas puteve snene, na svakom cvetu je usna moja, doziva te da me
poljubis u moja pleca, bas kao sto je i cokolada slivala svoju slatku
tajnu preko tvojih velikih bradavica i nudila nektare svoje, a opet
medne usne optocene poljupcima nasim, zagovarale su nas da se ponovno
sretnemo pod istom posteljom, zagrli me nezno, sasvim nezno da ne
probudimo srca dva, koja se umorise od prevelike ljubavi u dvoje,
a mislis u sebi dal vredi, imati mene pored tebe i opet iznova
spustati se medju talasima mastanja, samo da bi uzivali u dvoje.

Нема коментара: