Osecam tvoju kosu kako klizi preko mojih ledja,
osjecam te takozvane dodire,
osjecam neznost..
a plakao bih..
suze nema,
samo krvavi tragovi na srcu mome..
Kao neka,
izjarena zivotinja lutam ovim prasnjavim putem,
opet mi izvrnu slovo,
opet taj talas nadanja izbija iz mene
kao prasnjava knjiga,
iscitana izbledelim sapatom olovke.
Svake noci se budim,
da je bude kraj mene..
samo svila mazi moju bescutnost u ovoj tamnoj vatri...
Voleo bih se probuditi,
pokazati tvojoj dushi,
da svaka ptica koja dolece na tvoj prozor.
Da zeli ti docarati,
istkano nebo prepuno mali bisernih poljubaca..
Ni to ne zelis,
ali opet ides u tu tminu..
kao..
da ova olovka kroji nase pute..
Zasto,
odlazis iz mojih ociju,
zasto?
Nema odgovora..
samo gumica koja obrise ove kisele suze,
sto znaju kapati,
kada se ljubav zagasi..
Нема коментара:
Постави коментар