субота, 7. новембар 2015.

Princeza



Ta prelepa ikona, slika urezbarena mnostvo notama proslosti
ta nit koja slaze tvoju dobrotu, svaki put okrenem se dal si tu
i opet odjekujem na svojim pasnjacima, taj hrast i dalje drema
ko da ptice zaobilaze, nase raskrsce nasih dodira
istiskujem i jos malo zrnce nasih puteva
barem na trenutak da ti ulepsam ovo slovo..
Odeca tvoja poprimila je osecaj tvoj, polako uranjam u tvoje plavetnilo
tvoje oci me mame..bas taj slatkis sto ume da bude izronjeno.

Ali opet more ko more, ima svoju narav..da potopi svoje ladje
ne brini se mila, ja letim tik uz tvoje obale i tiho u bezdan
prepusticu se velicanstvenom skladu..kao ti i ja.
Posalji vetrove snezne, odbranicu se vesto,
pokoricu oluju da oseti kako znaci ljubav moja
ne plasi se moga izgleda, moga starog lica
to me samo vreme stiti da ne izgubim vrelinu
koju darujem tebi..

Ti princezo, sto ti kosa pada preko tvojih ledja
bezbrizno i sasvim nezno.
Taj sjaj u ocima, ko ono more sto sam znao da pokvasim svoju muskost
operem stopala..odigram bal u plitkim vodama
tu zenstvenost sto sam umeo i umecu, da obgrlim za sva vremena.
Nisam princ, ali sam vise od onoga sto zivotu znaci
samo jos jedna rec..
jos jedna nota moga glasa..
jos jednom da osetis, boju mojih usana
jos po malo..
i jos..
u beskraj..

Нема коментара: